Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs
Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs
Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs
Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs
Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs
Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs
Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs
Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs
Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs
Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs
Stanovljanski Kragujevac, odgajivačnica bernskih planinskih pasa
www.stanovljanski.co.rs

Bernski planinski pas - o rasi

Na području Švancerburga, koji se uzdiže južno od Berna prema Gentrishketeu mogao se od davnina sresti trobojni seoski pas. Krajem prošlog i početkom ovog veka, prvi put je na jednom zvaničnom skupu kinologa bilo reči o ovoj staroj seoskoj pasmini. Tada niko nije ni slutio da će ta pasmina svojom pojavom kao i karakterom osvojiti na hiljade prijatelja pasa širom sveta.

Ono što prvo pada u oči kod ovog velikog dugodlakog psa je njegova trobojnost. Tamno crni ogrtač ukrašen riđim znakovima iznad očiju, na obrazima i šapama, belina na grudima, vrhovima šapa i vrhu repa, kao i bela lisa, čine ovog psa markantnim i uočljivim.

Starost i tačno poreklo rase je teško utvrditi, no zna se da su se ovi psi koristili još u vreme starog Rima kao borbeni psi koji su išli ispred rimskih legija i unosili pometnju u neprijateljske redove. Vremenom, dugotrajnom i rigoroznom selekcijom, ta agresivna crta kod ovih pasa je nestala, te su dobijeni vrlo uravnoteženi i stabilni psi. Agresivni psi su kastrirani ili ubijani.

Seljaci iz okolnih mesta kantona Berna, godinama su koristili ove pse za vuču, kao i za čuvare stada i kuća. Prvi put, 1902 god, na izložbi pasa u Ostermundigenu, bila su predstavljena tri psa, a već na međunarodnoj izložbi u Bernu 1904 god pojavilo se šest mužjaka i jedna ženka. Zbog postignutih rezultata četiri psa su bila upisana u rodovnu knjigu SHSB, a pasmina je dobila ime po mestu Dirbahu- dirbashler.

Burgdorferski odgajivači prvi put su prikazali svoje pse 1907 god na izložbi pasa u Lucernu a novembra iste godine su u Burgdorfu osnovali i švajcarski “dirbashler klub” međutim , sledeće 1908 god klub menja ime u “ Klub bernskih planinskih pasa”.

planinski bernski pas

Veliki poznavalac i ljubitelj ove rase, professor dr. Hajm, predložio je da se ovaj pas ubuduće zove “bernski seoski pas”. Ali tek je 1913 god zvanicno promenjeno ime pasmine u “bernski planinski pas”, mada je on za bernsko stanovnistvo i danas ostao “dirbashler”.

Godinama se radilo na unapređenju rase. Sama građa i konstitucija psa su ostali nepromenjeni ali se zato više puta menjao standard kada je bilo reči o rasporedu boja kod ovog psa.

Bernski planinski pas je oduvek bio jak, izuzetno pokretan, radan i koristan, mada se ispod te snažne i robusne konstitucije, skrivalo nežno i osećajno biće, dobar karakter, zbog čega je ova pasmina postala vrlo privlačna i popularna. Bernski planinski pas prati sve što se dešava u njegovoj okolini, pažljivo motri na sve članove porodice, posebno na decu. Na njegovo ponašanje vrlo negativno može uticati vezivanje i primoravanje da najveći deo vremena provede zatvoren u boksu. U takvim slučajevima pas može da postane vrlo zao.

Bernski psi traže od svojih gospodara, kao i od svih članova porodice, vrlo prisan kontakt. Tek tada u potpunosti dolazi do izražaja njihova inteligencija i radna sposobnost. Ovi psi se sve češće koriste i u službene svrhe, jer su izvanredni tragači. Koriste se i kao spasioci nastradalih iz ruševina i lavina, a naročito kao vodiči slepih osoba.

Što se tiče ishrane, dok su fazi rasta, kao i svi psi koji pripadaju velikim pasminama, moraju da primaju obroke sa puno vitamina i minerala. Kasnije, kada odrastu, zadovoljavju se sa skromnijim količinama hrane. U ishrani nišu probirljivi i lako ih je negovati i uzgajati, imaju gustu podlaku i mogu lako da podnesu i najljuću zimu. Vole sneg, pa se stoga vrlo često mogu videti i kao zaprežni psi koji vuku sanke. Međutim, vrelina leta koja je zadnjih godina prilično izražena, može mnogo da mu naškodi, te se tih dana bernski psi moraju skloniti u duboku hladovinu. Najbolje skrovište od vrelih letnjih dana su zasenčene podrumske prostorije, popločani hodnici, kao i guste krošnje drveća i ukrasnih žbunova.

Zanimljivo je da ovi psi prihvataju i druge životinje u svoje društvo, samo pod uslovom da su svi iz istog domaćinstva. Prema strancima su veoma nepoverljivi dok se ne uvere kakve su njihove namere. U toj proceni ova rasa je nepogrešiva.

Veseo, i vrlo emotivan, po potrebi žestok ali neujedljiv, prema slabijima pažljiv i popustljiv, bernski planinski pas polako i sigurno postaje jednan od najpoželjnijih porodičnih pasa.

standard